GEOMANTIJA KAO PUT SAMOSPOZNAJE

Udubimo li se u etičko-moralne zakonitosti duhovnog razvoja čovjeka nakon velikog preokreta, onda je - nakon svega što je dosad rečeno – jasno da je sve manje dopustivo da se naš put postanka vodi izvana. Uloga etičko-moralnog vodiča koji bi čovjeku unaprijed rekao što je pogrešno, a što ispravno, sve više gubi smisao. Ali kako se čovjek sada, u novonastaloj situaciji, uopće može snaći između «dobra» i «zla»?
Novi mehanizmi orijentacije na duhovnom putu zasnivaju se na zakonitostima uzroka i posljedice. To što će čovjek posljedice svojih odluka i djelatnosti iskusiti u ogledalu života što ga okružuje ili na vlastitoj koži kao pozitivno ili negativno, omogućit će mu da prepozna i razlikuje stvaranje od razaranja koje potječe iz njegovog vlastitog moralno-etičkog ponašanja. Čovjek bi trebao samostalno raditi na osobnoj promjeni i daljnjem razvoju. Čak se i bolesti u tom smislu sve češće smatraju posljedicama neriješenih problema u psihi pacijenta, što ukazuje na zadatke unutarnjeg razvoja s kojima se dotična osoba mora sučeljavati da bi u svom životu ostvarila sklad.
U osnovi razlikujemo tri energije koje se čovjeku javljaju kao odrazi uzroka koje je sam pokrenuo, a koje odražavaju posljedice njegova djelovanja. Po modelu Rudolfa Steinera, te se energije opisuju kao luciferske, ahrimanske i Kristove.(1)

1. Ako čovjek svoje interese usmjeri isključivo na svijet materije tako da se veza s duhovnim polom njegova bića – odnos s vlastitom vječnom dušom i duhovnim životom – sve više gubi, on dolazi pod utjecaj tzv. ahrimanskih energija. One čovjeka povlače u materijalno, u beživotnu ukočenost koja je osnovno obilježje materije.

2. Ako se interesi čovjeka previše okrenu od zemaljskog života ka transcendentalnom i ezoterijskom, onda ga obuzimaju luciferske energije koje ga pokušavaju uvući u vatru duhovnosti gdje se može izgubiti u iluzijama.

3. Ako se očuva pravilna proporcija između duhovnog i zemaljskog pola, čovjek dolazi pod utjecaj Kristovih energija koje ga mogu podučiti kako na svom putu ići u skladu s božanskom praslikom.

Opisani energijski trokut djeluje kao refleksija koja istinu ljudskog djelovanja otkriva kako na osobnoj tako i na kolektivnoj razini. Okrutnost rata i patnje što ih uzrokuje često su luciferske refleksije nacionalističkih i religioznih ideologija koje su u svoje vatrene vrtloge uvukle neku skupinu ili naciju. Moralno-etička ili gospodarstvena kriza u koju zapadne neko društvo može se smatrati posljedicom njegova povezivanja s ahrimanskim energijama. Posljedice koje nastaju zbog odvajanja neke kulture od njezinih duhovnih izvora, nemilosrdne su. Nasuprot tome, neka kultura može na osnovu duhovno-zemaljske ravnoteže mnogih pojedinaca koji djeluju na zajedničkim projektima, ostvariti skladan i stvaralački razvoj koji – kao odgovor na njezine odmjerene postupke - postaje sudionikom blagoslova Kristove energije. Postavlja se pitanje kakve su to energije. U načelu, radi se o, doduše, objektiviranim energijama koje nastaju uslijed moralno-etičkog stava ljudi i djelovanja što iz toga proizlazi po sloganu što posiješ, to ćeš žeti. (Gal.6,7) No, nije to samo igra različitih energija već su u to uključena i određena bića koja tim energijama daju dušu kao što energijama koje proizlaze iz nas ljudi, mi dajemo dušu. Luciferske energije očituju se tako da odgovarajuće ljudsko ponašanje u zemaljsku sferu privlači bića iz praprostora vječnosti koja tu ne pripadaju. Njihove vibracije su za ljudska bića previsoke, te stoga otrovne. Na sličan, uništavajući način djeluju energije ahrimanskih bića koja su rezonancijom – po zakonu sličnosti se privlače – privučena iz postojanja koje se nalazi izvan manifestiranog prostora. Njihove energije djeluju užasavajuće i smrtonosno jer, za razliku od manifestiranog prostora, posjeduju preniske vibracije. Ni Krista ne treba shvatiti samo kao praoblikovnu energiju već ga se može smatrati duhovnim bićem(2) koje iz praprostora vječnosti podržava i nadahnjuje budući razvoj ljudskih bića. Kao zaključak možemo reći da se novi moralno-etički stav na kojem – u skladu s duhovnim razvojem nakon velikog preokreta – svaki čovjek treba raditi individualno, u početnoj fazi očituje isključivo u čovjekovoj samospoznaji. U drugoj fazi, nakon što je uspostavljen određeni odmak od ostalih bića duhovnog svijeta, među njima se javlja novi odnos. Taj odnos koji vodi računa o čovjekovoj postignutoj samostalnosti obilježen je interakcijskim procesima između duhovnog i zemaljskog svijeta koja počivaju na partnerstvu.

Čovjek je, zato što ide putem utjelovljenja, puno više upleten u veze s prirodom i Zemljom nego što se to dosad u našoj kulturi priznavalo. Naša nas tradicija, naprotiv, potiče da se izdvojimo od bliskog susreta sa zemaljskim. Duhovnom, koje se našem biću opravdava našim postojanjem, pripisuje se neosporna spiritualna važnost, dok se kvalitet zemaljske duhovnosti gdjegod je to moguće prešućuje ili odriče. Mi, ljudi, Zemlju s njezinim životnim bogatstvima ne promatramo kao partnera u procesu samospoznaje nego kao nekog tko nam sjedi nasuprot i koga, u najboljem slučaju, treba ekološki uvažavati i čuvati.
Izgleda da mi, ljudi, s elementarnim energijama Zemlje ne samo da boravimo unutar istog tijela nego i kroz taj oblik vrlo uske «tjelesne zajednice» zajednički učimo i stvaralački djelujemo. Ne samo da zajednički dijelimo sreću inkarniranog života već i duhovna iskustva koja iz toga proizlaze. Još i više, mi smo jedan drugome i učitelj i učenik.
Duša ne bi mogla u potpunosti ostvariti svoj kreativni potencijal unutar njoj stranih zakonitosti manifestiranog zemaljskog prostora, kad ju njezin elementarni partner ne bi podržavao svojom sposobnošću snalaženja u uvjetima materije. Evolucija Zemlje pak najvjerojatnije nikad ne bi mogla dostići iskustva duhovne slobode da nije povezana s procesima utjelovljenja ljudskih duša. Nije moguće dovoljno naglasiti koliko su važni ti darovi koje oba partnera mogu steći svojim zajedničkim bivanjem u životu. Pritom je presudno pitanje želimo li mi, ljudi, tu zajednicu svjesno prihvatiti, te posjedujemo li znanja koja nam omogućuju da te darove prepoznamo i iskoristimo.
Geomantija predstavlja ono znanje koje čovjeku omogućuje da dubinski i cjelovito upozna prirodu zemaljskog svijeta koja je njegovom duhovnom biću nepoznata, te da se upusti u zajedničko kreativno djelovanje sa Zemljom, prirodom i predjelom. Tu se ne radi samo o pravilnom lociranju zgrada ili njihovom energijskom oblikovanju niti o energijskim fenomenima nekog mjesta. Ponajprije se radi o razvijanju i učenju metoda komuniciranja sa svijetom Zemlje, a tek na drugom mjestu je razumijevanje bezbrojnih mogućnosti izražavanja njezine višedimenzionalnosti. Područja praktične primjene tog znanja nalaze se tek na trećem mjestu. Taj redoslijed nije nikakvo rangiranje nego samo isticanje onoga što je najvažnije.
______________________________

(1) Lucifer je po kršćanskom nauku, predvodnik anđela koji su izgubili božju milost. Ahriman je u perzijskoj religiji bog tame, protivnik boga svjetlosti Ahure Mazde. Pojam Krista se ne smije zamijeniti s Isusom Kristom, osobom koja predstavlja Kristovu energiju, te je tako postala uzor u našoj kulturi.

(2) To duhovno biće može se shvatiti i kao kolektivno koje je personificirano kao «uzašli majstor».

NAPOMENA: Svi tekstovi koje potpisuje Marko Pogačnik objavljeni su na ovim stranicama uz izričito dopuštenje autora i ne smiju se umnožavati u bilo kojem obliku.