GEOMANTIJSKO ISTRAŽIVANJE OTOKA BRAČA
(studeni 2003., naknadni odlasci travanj, studeni i prosinac 2004.)

Iako tada još to nisam znala, moja seminarska radnja započela je još u Splitu, kada smo radili s Tobom (napomena autora: Marko Pogačnik) na marjanskom Dolmenu. Tada sam dobila zadatak da Bića promjene Dolmena, Sljemena i Dinare povežem u mrežu. To sam tada učinila, što sam Ti rekla. Povezala sam ih zrakom boje purpura. Dobila sam poruku da sva Bića promjene na Zemlji treba povezati u mrežu i da u to treba uključiti ljude širom Zemlje. Inače, čitavo vrijeme boravka u Splitu imala sam jaku potrebu otići preko na otoke. Sada mi je jasno zašto.
Nakon Zadra, dobila sam poriv da se vratim u Split, na Marjan. Bila sam tamo na Sve Svete navečer. Prvo sam otišla na mjesto kontakta s precima, gdje sam ostvarila komunikaciju s uzašlim majstorom, koji je sebe nazvao Vittorio. Od njega sam dobila neke poruke za rad u Splitu i na otoku Braču. Dobila sam opisno neke lokacije, za koje sam kasnije saznala s karte i u komunikaciji sa Splićanima. Poslije sam otišla do Bića Dolmena, jer je tamo trebalo završiti ono što je započeto kod Dinare i kod polaganja vaze. Tu sam završila i svoju inicijaciju i dobila opet poruke vezane za otok Brač. S time sam se vratila u Zagreb.
U Zagrebu sam mislila raditi završnu radnju u Parku mladenaca. Međutim, čitavo vrijeme sam osjećala otpor prema takvoj aktivnosti. Jedne večeri u meditaciji sam spoznala da me je otok Brač čitavo vrijeme zvao da dođem. Nabavila sam kvalitetnu kartu otoka i krenula putem vodstva doći do podataka. Povezala sam se s Bićem Dolmena i molila Ga da me poveže s Anđelom otoka Brača, što sam i ostvarila. U komunikaciji s Anđelom dobila sam mjesta na otoku, koja je još trebalo provjeriti na terenu. Nisam dobila previše detalja, već mi je rečeno da prvo odem u Zmajevu špilju i da tamo meditiram, te ću tamo sve saznati.

Karta otoka Brača

Ukratko o otoku Braču: Brač je otok eliptičnog, izduženog oblika; proteže se u smjeru istok-zapad. Dug je 36 km, a širok do 12 km. Ukupna površina otoka iznosi 395km2. Vidova gora, 778 m, najviši je vrh na jadranskim otocima. Sjeverna obala Brača mnogo je blaža i pristupačnija od južne obale. Obala je dosta razvedena, s brojnim uvalama i rtovima. Vapnenački sastav stijena otoku daje izgled krškog reljefa. Prepun je jama i pećina. Na otoku nema nadzemnih potoka i rijeka, već mnoštvo izvora. Naseljen je još u neolitiku.

Krajem studenog otišla sam na Brač. Uputila sam se u Zmajevu špilju, autobusom do Bola, zatim pješice i autostopom do Murvice, te uzbrdo prema špilji. Putujući autobusom preko otoka osjetila sam na bračkoj visoravni snažnu yin energiju, a kako sam se bližila južnoj strani otoka i strmoj obali, sve jači yang utjecaj. Cijeli otok prožet je snažnom vilinskom prisutnošću. Na Zlatnom ratu u Bolu fokus ima Anđeo. Tamo sam dobila od Zemlje na poklon kamen na kojem su bile prirodno urezane dvije rune koje govore o božanskoj zaštiti i uspješnom obavljanju zadataka. Svih sedam dana boravka na Braču bili smo vođeni i maksimalno zaštićeni. Stalno smo osjećali snažnu prisutnost duhovnih bića.
Do špilje vodi uski strmi kozji put. Prvog dana nismo uspjeli naći špilju, jer nas je pri usponu zatekla noć, tako da smo prenoćili na otvorenom, ispred crkvice u pustinjačkom naselju Stipančići. To je u 15.-19. st. bio ženski samostan, a sada je potpuno napušten i služi kao pojilište za ovce. Mjesto zrači mirom, sigurnošću, toplinom i svečanom atmosferom. Noć je bila vedra, a nebo ispunjeno zvijezdama. U jednom trenutku primijetili smo da je na jednom dijelu neba nestalo zvijezda, iako je i dalje bilo vedro. Osjetili smo snažnu prisutnost duhovne inteligencije. To je trajalo nekoliko trenutaka i opet su naglo zasjale zvijezde, a na drugom dijelu neba najednom nestale. Ta pojava je «šetala» nebom nekoliko sati. Kasnije smo shvatili da nas je došao «pozdraviti» Anđeo otoka Brača. Drugi dan, pri komunikaciji s Njime u Zmajevoj špilji, vidjela sam ga kao elipsoidni suptilni lik, čija je jezgra svijetlila žuto-bijelom bojom, a bio je prekriven ljubičastim plaštem, iz kojega je u valovima isijavala titrajuća bijela opalescentna svjetlost u prostor. Izgledao je poput sunca.

Zmajeva špilja

Drugi dan smo vidjeli da nas je do špilje dijelilo 10-ak minuta hoda po uskoj stazi. Kako smo se približavali, osjećali smo sve jaču vibraciju prostora. Prema vodstvu Anđela Brača, u špilji je praprostor vječnosti (što smo i utvrdili naknadno). Špilja je bila jedna od mnogih pustinja-samostana na južnoj strani otoka. Ta strana je strma i visoko se uzdiže nad morem, tako da su redovnici bili dobro zaštićeni pred dolaskom Turaka. Špilja je prepuna reljefa koji su uklesani u živome kamenu. Ti reljefi pričaju o apokalipsi, o borbi između dobroga i zla, o proslavljanju Boga, o totalnoj pustinjačkoj posvećenosti Bogu. Špilja je dobila naziv po velikom zmaju na jednom od reljefa.
Kad smo se uskladili s prostorom, prvo smo išli aktivirati Biće promjene, jer je to bio primarni zadatak, dobiven još pred mjesec dana na Marjanu od Vittoria i Bića Dolmena. Biće promjene je bilo usnulo u dubini Zemlje i trebalo je od čovjeka biti aktivirano i fokusirano u špilji.U tu svrhu donešen je s Dolmena jedan kamen, koji je postavljen na mjesto dobiveno uvidom u meditaciji.Taj kamen je prvo energijski povezan s Bićem Dolmena purpurno-ljubičastom zrakom svjetla iznad zemlje. Nakon toga smo zazvali Biće promjene da se uzdigne na površinu Zemlje i preuzme svoju aktivnu funkciju: širenje energije promjene u prostor. Biće je kroz jednu eksploziju izašlo van, pojavila se jedna velika gljiva. Osjećala se vrlo snažna energija, vibrirala je cijela špilja (i mi, također). Vidio se pulsirajući vatromet, tople bijelo-žute boje, a u pozadini ljubičaste boje. Srčana čakra mi je za to vrijeme bila vrlo aktivna, otvorena i široka. Osjećala sam trnce po cijelom tijelu. Kao da me Biće kupa svojom energijom. Osjećala sam se vrlo neobično i ugodno. Kada je proces uzdizanja završio, vidjela sam da je Biće visoko 300-500 m. Imala sam osjećaj kao da je upravo rođeno. Rađanje Bića je trajalo nekoliko sati, a pri tome se čuo izrazito dubok ton i cijeli prostor špilje je vibrirao frekvencijom tog tona. Čulo se jako duboko titranje – brujanje. To, zapravo, nije bio fizički zvuk. Kada je većina toga procesa bila završena, prešli smo na gradnju mreže energijskih veza s ostalim Bićima transformacije: na Sljemenu, Dinari i Marjanu. Mreža je nadzemna i podzemna.Gornji dio je purpurno-ljubičaste boje, a podzemni žute boje.
U meditaciji, nakon stvaranja energijske mreže, tražili smo vodstvo za dalje. Pokazalo se Biće promjene. Smijalo se i reklo nam da ćemo postepeno dobivati vodstvo, da ćemo u datom trenutku znati što nam je naredni zadatak, kako završimo neku situaciju.
Čitavo vrijeme boravka imala sam osjećaj kao da sam doma. Energija prostora je sveta, svečana, osjeća se prisutnost ovdje i sada, veliki mir. Ispred ulaza u špilju na nekoliko borova vrlo suptilne građe fokusirane su šumske vile – čuvarice ulaza u špilju. Na skupini borova pokraj je zborište vila koje preuzimaju energiju praprostora i distribuiraju u okolinu. Već spomenuto Biće promjene je vatreno biće. A u jednoj od ćelija boravi jedan stari mudri patuljak. Dosta šutljiv i povučen u sebe. Kao da je preuzeo način življenja pustinjaka koji su tamo bili.

Sljedeći dan bila je na redu pustinja Blaca, još jedan u nizu bračkih samostana. Ovaj samostan je smješten zapadno od Zmajeve špilje, u kanjonu Blaca, 2 km udaljen od mora. Doista sam bila uzbuđena, jer sam u pripremama najviše informacija dobila za ovo mjesto. Anđeo Brača rekao je da tamo postoji klisura na kojoj je fokus Anđela za pustinju Blaca. Tamo se nalazi i duhovno središte čije se djelovanje proteže na cijeli Jadran. U viziji sam vidjela piramidu koja je vjerojatno simbolički pokazivala na vezu s Nebom. Vidjela sam u vizijama da je ta stijena u daljoj prošlosti služila za neka ritualna ubojstva - žrtvovanja. Vidjela sam kako bacaju ljude niz stijenu i čula njihove krikove. To je bilo u pretkršćansko vrijeme. Tu stijenu trebalo je pročistiti i cijelu pustinju Blaca staviti u kuglu od kristalne svjetlosti promjera 3oo m. Nekoliko dana kasnije imala sam spoznaju da ovo nije pravi duhovni centar za Jadran, već alternativni. Glavni je zagušen i Zemlja ga obnavlja. Nismo dobili informaciju gdje je, ali nam je bilo jasnije zašto sam čitavo vrijeme imala nedoumicu oko njegove lokacije.
Krenuli smo pješice iz Nerežišća. Pred nama je bilo 7 km hodanja preko otoka. U pustinju smo došli dosta kasno, jer smo putem istraživali još neke prostore. Bila sam dosta nervozna, jer smo i natrag trebali ići pješice, a već je bilo 16 sati i bližio se mrak. Spuštajući se u kanjon Blaca sve se jače osjećala svetost, uzvišenost, jedan nezemaljski mir, trajanje u prostoru bez vremena. Čitavo vrijeme osjećalo se bogatstvo života duhova prirode, svih razvojnih stupnjeva.
Kad smo došli do stijene na kojoj je fokus Anđela pustinje Blaca, shvatili smo uzvišenost ovog prostora. Stijena stoji visoko u zrak kao neka antena, što doista u nekom smislu i jest. Energija ovog Anđela djeluje na cijelo područje Jadrana. Pokraj je veliki vilinski centar s prekrasnim, prozračnim, snažnim, visokim borovima. Na stijenama uokolo osjetila sam mnoštvo vatrenih bića. Naknadno sam dobila informaciju da morske vile dolaze kroz klanac u pustinju preuzeti odavde energiju i onda se vraćaju do mora i po obali je raznose. Ta aktivnost je najjača u sumrak i u zoru.

Samostan u pustinji Blaca

Već je bio sumrak, a pred nama 10 km hoda do prvog naselja, tako da se nismo predugo mogli zadržati ovdje. Ali poruka je bila jasna, kao i za Zmajevu špilju: «Doći ćete opet!». Ja tamo želim opet doći i meditirati!
Prije nego što smo krenuli molili smo anđele da nas čuvaju i vode na putu kući jer je put dosta neravan i ne poznajemo ga. I krenuli smo. Čitavo vrijeme put je bio «osvijetljen», tako jako da smo vidjeli svoje sjene. Stalno smo se okretali da vidimo otkuda to Svjetlo. Izgledalo je kao svjetla velegrada.To mi nije prvi put da vidim takvo Svjetlo kad sam noću u prirodi, ali ovaj put nisam bila jedina koja to vidi pa mi je bilo lakše. Nakon molitve za zaštitu i vodstvo, dobili smo blagoslov i mirisali smo intenzivno neko vrijeme po tamjanu kao da smo bili posuti njime. Drugi dan sam saznala, što je bilo dobro po moj užitak pri toj noćnoj «šetnji», da je otok, a pogotovo visoravan, nastanjen velikim brojem divljih svinja!

Čitavim putem po Bračkoj visoravni osjećala se snažna vilinska prisutnost. Zapravo je čitava visoravan sveto mjesto. Nebo je toliko «nisko» da imaš osjećaj da je ovdje na dohvat ruke. Zvijezde su vrlo velike i blistave. Jedna nezemaljska, sveta atmosfera!
Kasnije smo naišli na šumu Enta. Toliko Enta je bilo tamo da je bilo čudesno osjećati njihovu prisutnost. Borovi , na kojima su njihovi fokusi, su prekrasni, nadvisuju sva druga stabla, ističu se svojom snagom, ljepotom. Jedan svečani ugođaj! Poslije smo shvatili da smo morali proći tim krajem po noći kako bismo ih mogli osjetiti. Oni su nam se htjeli pokazati! Dobili smo zaista veliki blagoslov! Upitali smo ih što rade, a oni su nam odgovorili: »Čuvamo nasljeđe.». Na upit što to znači, odgovorili su: »Povijest Zemlje!» Bili su otvoreni za komunikaciju. Kasnije nas je jedan Ent zaustavio. Osjetili smo da mu treba pomoći. Na njemu je bilo pribijeno dvadesetak čavala (plakati «Čuvajmo šume»!), koje smo djelomično uspjeli izvaditi. Obasuo nas je ljubavlju i zahvalnošću! Dobili smo i neke osobne poruke. Nekoliko dana kasnije smo se vratili s kliještima da povadimo sve čavle i vidjeli smo da je stablo prilično osušeno, ali kao da postoji nada u oporavak.
Na putu nas je zaustavio i jedan vilenjak na jednom prekrasnom boru nježnih iglica, vrlo prozračan i suptilne građe. Stali smo i divili se tom boru i Vilenjaku. Nije bilo neke određene komunikacije. U jednom trenutku smo osjetili uzdizanje energije od nogu prema glavi, kao da je ušao u moju glavu i da je nešto suptilno preslagivao u mojoj glavi. Jako nježno, profinjeno, rasterećivao je od nepotrebnog, preslagivao postojeće i uzdignuo kompletnu energijsku strukturu. Kao da nam je htio pokazati kako on funkcionira. Nakon toga smo se osjećali jako pročišćeno, profinjeno, slobodno.

Slijedeći dan krenuli smo autom iz Nerežišća prema Sumartinu, gdje je prema bračkom Anđelu korijenska čakra. Putem smo zapazili jedan bor, za kojeg su nam otočani rekli da ga svi pozdravljaju. Prekrasno izgleda, kao da pleše. Stali smo da ga vidimo i vidjeli smo da ima pilom prorezanu granu. Reagirao je burom veselja što smo stali kod njega. Vrlo jako se osjetila srčana energija. Pitali smo ga kako mu možemo pomoći. Osjetila sam da ga treba očistiti od patnje ljubičastim vrtlogom i zaštititi bijelom svjetlosnom kuglom. Kada je bio velikim dijelom pročišćen od te boli koju mu je nanijela ljudska ruka, vidno je živnuo. Pokazao mi se u vidu jedne topložute zrake, izgleda poput munje. Nakon što je u potpunosti očišćen, cijeli bor smo stavili u jednu prekrasnu bijelu kuglu, koju su anđeli spustili s Neba. Bor je bio izuzetno radostan što smo došli k njemu. U nekoliko navrata treba još ponoviti zaštitu, kako bi to bilo potpuno i trajno.Taj bor se nalazi u pravom fizičkom centru otoka Brača. Pitala sam ga što je njegova funkcija, a on je odgovorio da je Pan otoka Brača.

Pan otoka Brača

Korijenska čakra otoka Brača nalazi se kod Sumartina, na rtu sv. Rok, točno u centru crkvice sv.Roka. Tamo ima fokus i jedan anđeo. Kad sam u crkvici zatvorila oči, imala sam osjećaj da stojim na energijskom gejziru; vidjela sam pulsiranje u nježnoplavim mjehurićima (poput onih blatnih gejzira, pa se digne zračni mjehurić i napravi «blup») . Nešto gusto, toplo, meko, nježno. Zapravo sam najprije lokalizirala njezin dodatni kanal, koji je 50-ak m udesno od crkvice. Ispočetka sam mislila da je to čakra jer se snažno osjeća njena energija (osjetila sam je kako mi se penje od nogu cijelim tijelom, u donjem dijelu tijela osjetila sam snažne žmarce, osjetila sam toplinu, mekoću tla, postojanost, stabilnost), ali me je stalno vuklo prema crkvici pa sam išla provjeriti u čemu je stvar. Spoznala sam da je gradnjom crkvice i groblja veći dio zračenja čakre prigušen pa je Zemlja otvorila alternativni kanal, kako bi čakra mogla u potpunosti funkcionirati. Osjetila sam da je čakra u redu, da ne treba ništa raditi. Cijelo mjesto Sumartin je čvrsto usidreno na Zemlji.

Crkvica sv. Roka – korijenska čakra

Jako je puhao jugo, more je šumilo, ali se osjećala toplina. Dok sam istraživala čakru, došao nas je pozdraviti jedan sokol. Odletio je prema obali, kamo sam se kasnije mislila uputiti. To mi je bio znak da sam na obali ispravno osjetila snažnu prisutnost morskih vila. Kasnije smo otišli tamo i pozdravile su nas kapljicama mora. Uživali smo u snazi juga i punili se njegovom energijom.

Iduće mjesto koje smo išli istražiti je vitalno-energijski centar, za koga sam vodstvom na karti dobila lokaciju na padinama Dubrave, unutar zavoja ceste Pučišća-Supetar. Tamo smo došli u sumrak i imali priliku uživati u još jednom prekrasnom zalasku sunca (kao i sve večeri boravka na Braču). Do centra čakre nismo mogli doći, jer se nalazi na privatnom posjedu, ali dobila sam informaciju da joj je promjer djelovanja 300 m i da je u redu, te da ne treba nikakve intervencije. Osjetila sam snažno pulsiranje u svom pleksusu i lijepo sam se napunila vitalnom energijom, uživajući pritom u zalasku sunca. Cijeli zapadni dio horizonta je plamtio u jednoj velikoj «vatri». Kao da nam je tom slikom Zemlja htjela poručiti da je ovdje vitalno-energijski centar.

Vitalno-energijski centar

Srčana čakra smještena je na sjevernoj padini Srčene gomile, u području koje je prošle godine zahvaćeno jakim požarom. Taj požar nisam doživjela kao nešto loše, već kao potrebu da Zemlja pročisti i obnovi neke svoje resurse. Promjer joj iznosi 500 m. Već na 2 km udaljenosti od čakre, imala sam problema s disanjem i pritisak u svojoj srčanoj čakri.

Vjerojatno je to problem na mojoj čakri reagirao. Za bračku čakru sam dobila informaciju da je neuzemljena i da njene energije treba proširiti po cijelom otoku preko jedne fine mreže zlatno-zeleno-ružičaste boje. Čakra se nalazi na terenu gdje je otežan pristup, a ja sam imala žuljevite noge, tako da sam ostala na jednom mjestu 500 m od čakre, a dečki su išli do centra. Na samom centru čakre naišli su na jednu jamu-špilju, na čijem ulazu su našli kristale. Po dostupnoj literaturi najsličniji su mliječnom kremenu i mjesečevom kamenu, ali ne mogu precizno odrediti. Večerašnji zalazak sunca (također dočekan na terenu) bio je potpuno suprotan jučerašnjem. Danas je odisao mirom, vidio se mjesečev srp, na nebu su bili nježni, prozračni oblačci.

Srčana čakra

Zadnje večeri smo se vratili u šumu Enta, jer su nas pozvali. Na putu nas je zaustavio jedan faun i rekao nam da nam Bića otoka zahvaljuju i da donosimo otoku buđenje i mir. Rekao je da je budući period bitan, ne samo za otok Brač, već i za područje Dalmacije, da je potrebno aktivirati ljude u smislu populariziranja točaka, kako bi ih ljudi posjećivali i time jače aktivirali te točke. (U Turističkoj zajednici Supetra su od nas zatražili informacije o točkama koje smo istražili kako bi ih uvrstili u pješačku kartu otoka. Zatražili su da im pošaljemo primjer seminarske radnje i pitali za dozvolu da je stave na Internet.)
Već prije spomenuti Vilenjak nam je opet čistio glavu i uzdizao svijest. Dobili smo poruku da šumu Enta (zapravo, cijelu visoravan) svakako treba zaštititi od bilo kakve gradnje. Ovaj prostor je toliko svet da, kada sam tamo, nemam potrebu išta pričati i raditi, već bi samo tu jednostavno bila, iako je bilo dosta hladno. Poslije sam shvatila da je kod tog Vilenjaka veza Neba i Zemlje. Stajali smo u centru svjetlosnog stupa promjera 80 m. Vilenjak se nalazi na boru koji raste na maloj čistini okruženoj šumom. Rekao je da smo za ovaj put napravili ono što je trebalo i da u proljeće treba nastaviti.
Prije nego sam krenula na put, u pripremama sam tražila Anđela Brača da mi kaže gdje je on fokusiran. Dobila sam sljedeće podatke: jedna velika stara uočljiva maslina; na osami; golet; lagani brežuljak; vidi se iza more, ali prema moru nema naselja; pitati za najstariju maslinu na otoku. Nije mi davao nikakve podatke na karti gdje je takvo područje. Čitavo vrijeme na Braču smo ispitivali ljude za najstariju maslinu i nitko nam nije mogao dati takvu informaciju. Pitali smo i druga bića, ali odgovor nismo dobivali, tako da nisam uspjela fokusirati bračkog Anđela, a i još do danas mi nije jasno zašto je to tako. (Nekoliko mjeseci kasnije, na jednoj radionici koju je vodio geomant iz Slovenije Jaka Šubič, sljemenski Anđeo mi je pokazao bit neobičnog ponašanja bračkog Anđela: njihova je duhovna svijest raširena posvuda u prostoru koji je njihova domena, tako da nema potrebe tražiti fokus!

Na povratku na kopno, s trajekta smo vidjeli, prema mjestu gdje je na otoku krunska čakra, na inače oblačnom nebu, blistavu svjetlost. Opet nam je Zemlja poslala poruku: da je tamo krunska čakra. Svjetlost je zaista izgledala božanski.

Krunska čakra

U Splitu nam je dobrodošlicu poželio splitski Anđeo, kad smo trajektom prolazili kraj njega. Prožeo nas je snažan osjećaj dobro obavljenog rada na terenu. Vidjela sam ga kao stup tamnoplave, vrlo guste spiralne svjetlosti, koji se pri vrhu širi kao u neku krunu. Okolni plašt bio je svijetloplave boje, a prema gore se širio u dvije energijske forme poput krila. Vidjela sam vrlo aktivno energijsko kretanje unutar plašta. Cijelu večer sam bila pod dojmom njegovog ukazanja.

Do sada opisane točke su obrađene na terenu. Sada slijedi kratak popis ostalih točaka dobivenih vodstvom bračkog Anđela, a koje nismo stigli proći na terenu.

1. Krunska čakra se nalazi sjeverozapadno 200 m udaljena od vrha Golog brda na sjeverozapadu otoka. Promjer joj je 150 m.

2. Yang centar ima promjer 200 m, a nalazi se na zapadnoj padini Gole glavice na istoku otoka, 100 m južno od makadamskog puta.
3. Yin centar je na 100 m nad morem na Prapatni (na sjevernoj strani zapadno od Pučišća) i ima promjer 250 m.

4. Udah je na bračkoj visoravni, sjeverno od Bola na mjestu zvanom Duboki dolac. Promjer mu iznosi 150 m.

5. Postoje dva izdaha. Jedan je na zapadnoj strani otoka iznad Milne, na mjestu koje se zove Zubatni ratac, promjer mu je 200 m. Drugi je na istočnoj strani otoka, 800 m jugozapadno od Selca, na obronku brda Kale, promjera 150 m.

6. Nimfa Brača fokusirana je istočno od udaha na jezercima Trolokve.

7. Božice nisam lokalizirala u točkama, već sam ih osjetila kao pojaseve koji se prostiru u smjeru istok-zapad. Crna božica je južna strana otoka, obalni pojas. Bijela je smještena na bračkoj visoravni. Crvena je sjeverna, gornja polovina otoka.

ZAKLJUČAK: Otok Brač je cijeli sveto područje, značajan ne samo za ove krajeve, već i za cijeli planet Zemlju. Poznat je brački mramor, koji je po cijelom svijetu korišten za gradnju. Čini mi se da je na taj način Zemlja htjela širiti ove energije po cijeloj svojoj površini.

* * * * *

Neko vrijeme nakon povratka s Brača, dobila sam poruku da bi bračkog Pana trebalo preseliti, da nije bilo dovoljno staviti ga u zaštitnu kuglu. Cesta koja spaja Bol i Nerežišća dosta je prometna, a njena izgradnja je Pana podijelila tako da je on rastrgan, a dio njega je potisnut ispod ceste, i on jako pati. Novo mjesto je opisao kao mali proplanak u šumi u sredini kojega se nalazi bor – to je novi fokus. Istovremeno smo dobili informaciju o širem području gdje bi trebali potražiti fokus. Tako bi bio u divljem kraju gdje rijetko dolaze ljudi i koji nije atraktivan za gradnju i masovni turizam.
Na Trolokvama se nalazi fokus bračke Nimfe i ova ideja je kod Nje izazvala buru oduševljenja. Pokazala mi se kao da je u plaštu nježno ružičasto-plavkaste boje. Donji dio se širi na cijeli otok, a gore je vrlo tanak. Kao neki trokut. Izgledalo je kao da se vrti u krug, a rukama leprša kroz prostor i tako odašilje svoju energiju. Jedan lijep, uzvišen ples davanja sebe u prostor. Zaista ju je bilo prekrasno promatrati! Rekla mi je da je Kraljica Brača.
Za preseljenje Pana treba upotrijebiti kamen koji sam dobila na srčanoj čakri. Nakon što ga se preseli, treba mu energijski napraviti kanal kojim će on moći cirkulirati između starog i novog mjesta, jer je potrebno ostaviti vezu sa starim mjestom. Selidba treba biti pomno pripremljena, kako bi to za njega bila što je moguće manja trauma. Najbolje vrijeme za selidbu je period jeseni do proljeća. Tada se Pan neće toliko izmučiti, jer biljni svijet miruje i može svoju energiju koncentrirati na preseljenje i regeneraciju. Proljetos nam je rekao da bi bilo dobro da ga, prije preseljenja, povežemo energijski s novim mjestom kako bi se polako aklimatizirao, jer je zaista u lošem stanju. Evo, sve je spremno za njegovu selidbu i čekamo jesen da to uradimo.

Vilinski centar iznad Murvice

* * * * * * *

Na Uskrs 2004. godine ponovno smo bili na Braču. Vrijeme je bilo kišovito, vjetrovito i hladno. Posjetili smo neka mjesta koja smo već obišli, kako bi ih vidjeli novi ljudi u grupi.
Jedno od novih mjesta, koje smo ovaj put posjetili, su Trolokve, prekrasna grupa od tri jezerca, pojilišta za ovce. Cijeli dan nas je pratila kiša s gustom maglom. Kasnije sam, kroz druga iskustva, shvatila da je magla česta pojava u kontaktu sa zračnim vilama. Na Trolokvama je, naime, fokus bračke Nimfe. Mjesto je karakteristično po neobičnim grmovima, smještenim u krug velikog promjera. To je mjesto zborišta vila i Nimfe otoka Brača.

Na jezercima se osjetila neka odvojenost, kao da je presječena međusobna veza između njih. Postoje ograde koje su postavljene da ovce ne bi odlutale. Te ograde dijele jezerca na dijelove i djeluju destruktivno na međusobnu povezanost.
Naknadno smo daljinski radili na uspostavljanju cjelovitosti. Kada smo najesen te iste godine ponovno došli na Trolokve, nismo osjetili nikakav problem.

Iduće mjesto bilo je Duboki dolac, mjesto udaha. Osnovna vibracija mjesta je mir, čak bih rekla da djeluje uspavljujuće. Ali postoji i jedan problem. Na tom mjestu je koncentrirano mnogo bića čija je energijska struktura prožeta niskim vibracijama i djeluju neugodno kada se pokušaju povezati s nama. Meni je neko biće poput hobotnice htjelo ući na srčanu čakru. Prilijepilo mi se i jedva sam ga iščupala. Ostali u grupi su također imali neugodna iskustva na tom mjestu. Nismo mogli tada raditi na pročišćavanju jer nije bilo vrijeme za to. Sada, dok ovo pišem, izgleda da je sazrijelo za transformaciju...
Na tome mjestu bili smo nekoliko mjeseci kasnije, noću. Pješice smo obilazili otok. Imali smo prekrasnu viziju udaha. Jasno se vidio kanal udaha. Izgledao je poput kružnog slapa, promjera najmanje 500 m. Boja je bila kristalno srebrna. Energijski protok je bio gust, vidjele su se sitne čestice bijelo ružičaste boje. Imali smo potrebu duboko disati. Osjetili smo kako nam se pluća otvaraju i pročišćuju. Zaključili smo da je ovo mjesto idealno za liječenje svih respiratornih problema.

U jesen 2004. godine pozvani smo preseliti Pana. Tom prigodom obišli smo neka mjesta koja smo vodstvom prije dobili, ali nismo stigli obraditi na terenu.

Jednog dana rano ujutro, još po mraku, uputili smo se na mjesto zapadnog izdaha, na Zubatni ratac, sjeverno od Milne. Ljepota istraživanja otoka Brača je, između ostalog, i u činjenici da se većina rada sastoji u hodanju u netaknutoj prirodi.Također, još jedna prekrasna stvar u radu na otoku je nemogućnost planiranja. Jednostavno, nikada nismo uspjeli funkcionirati po planu, već su se situacije kristalizirale «u hodu».
Vozeći se autobusom prema Milni u samu zoru, vidjeli smo izdah već izdaleka. Bilo je prekrasno jutro nakon dvodnevne kiše, odisalo je svježinom.

Penjali smo se uzbrdo i uživali u prekrasnom pogledu. Nakon 40-ak minuta hoda stigli smo do izdaha. Osjetio se znatno prije. Pri zemlji je bio vrlo uzak, a gore se jako širio. Vidjeli smo dodatnih 5-6 kanala. Dobili smo poruku da ga treba dolje pri zemlji proširiti.

Smjestili smo se ispod jednog vilinskog bora i uživali u predjelu. Nakon nekog vremena odlučili smo da se nećemo vraćati u Milnu (ionako ne bi smo stigli na autobus), već da idemo pješice preko brda u Bobovišća. Međutim, nakon nekog vremena, put je nestao i mi smo se našli u divljini. Odlučili smo da promijenimo smjer i odemo na obalu, u Bobovišća na moru, pa ćemo tamo uloviti neki prijevoz. To je ispala jedna prava mala avantura (u kojoj smo u potpunosti uživali), jer smo sve više ulazili u teško prohodno područje, puno makije i blata «do koljena», otežano suhozidima postavljenima za naše pojmove bez pravila i reda. Nakon više sati hodanja, penjanja, pa spuštanja, po kamenju i blatu, probili smo se do mora. Bilo je taj dan i 20oC, iako je bio 02.12. i bili smo mokri od znoja i blatni, tako da se spontano nametnulo pranje u moru. To nas je prekrasno osvježilo i bili smo spremni krenuti dalje. Krenuli smo uz obalu.....

Postoji malo mjesto, na zapadnoj strani otoka, smješteno na obali u jednom dubokom zaljevu. Zove se Bobovišća na moru. Mjesto odiše mirom, čak nema nijednog dućana! Nismo imali u planu istraživati to mjesto, ali nas je ono samo dovelo. Duh toga mjesta nam je pokazao da postoji problem. Na mjestu gdje zaljev najdublje ulazi u kopno, stari su napravili iz kamenih blokova jedan kanal širok oko 1m, dug oko 40m. Na kraju kanala napravili su kružni bazenčić promjera nekoliko metara. Na tom mjestu sam vidjela prekrasnog delfina ružičašte boje. Naime, ovdje su ljudi u suradnji s prirodom izradili «akcelerator», kako bi pomogli da se energija vode širi po cijelom otoku. To smo jasno vidjeli. Energija vode dolazi s mora, prolazi kanalom, u kružnom dijelu počinje se vrtjeti, uzdiže se u obliku vrtloga i sve više širi. Kao koprena se širi cijelim otokom, u laganim zamasima, nježno bijelo-ružičaste boje. Izgleda poput blagoslova. Nažalost, uslijed nekih razloga došlo je do laganog zagušenja protoka i energija se neravnomjerno širi, te treba poraditi na tome. To je jedan od sljedećih zadataka.

Mjesto krunske čakre je na sjeverozapadnom kraju otoka, na padinama Golog brda. Dan je bio prekrasan, topao i sunčan. I bilo je pravo osvježenje, nakon tmurnih dana u Zagrebu, šetati pored maslinika. Osjećao se snažni utjecaj kozmičkih priljeva i u jednom trenutku naše krunske čakre počele su vibrirati usklađeno sa bračkom krunskom čakrom.

Iskoristili smo toplo vrijeme i neko vrijeme meditirali na mjestu blizu čakre, uživajući u njezinim energijama i Suncu. Boravak smo morali prekinuti zbog nadolazeće noći, a pred nama je bilo dosta za hodanje, iako smo na Braču navikli da se svako istraživanje pretvori u noćno vraćanje u «bazu». Naravno, i ovoga puta smo uživali u prekrasnom zalasku i noćnoj šetnji!

Zadnjega dana ostalo nam je taman vremena da skoknemo do Kolača, prekrasne stijene u blizini Nerežišća. Kolač je od 1986. godine zaštićeni geomorfološki spomenik prirode. Dva kamena, koji na vrhu tvore zatvoreni luk, bili su prije četrdesetak godina razdvojeni više desetaka centimetara – tako, barem, kažu stari ljudi. Ja sam Ga nazvala Spomenik ljubavi jer mjesto odiše čistom kozmičkom ljubavi, personifikacija je vječne igre yina i yanga, ženske i muške energije. Kada smo prošli ispod luka, osjetili smo kao da smo primili inicijaciju, kako nas je preplavila ljubav i osjećaj ispunjenosti.

Posjetom Kolaču završili smo za taj put. Čekaju nas novi zadaci, nova mjesta i čekamo proljeće da nastavimo.
Povratak na kopno nam, također, nije bio dosadan. Opet smo vodili bitku s vremenom, jer kod geomantijskog rada zaboravimo na taj aspekt, i jedva smo stigli na trajekt za Split. Na nebu smo dobili prekrasan oproštajni vatromet boja i oblaka. I njega je trebalo ovjekovječiti snimkom. Sa svakog puta se vraćam s nekoliko stotina fotografija. U posljednjih četiri mjeseca snimila sam više od tisuću fotografija čiste prirode.

Na kraju želim zahvaliti Marku, koji mi je pomogao da uvidim da moja iskustva iz prošlosti nisu plod moje mašte, nego sam povremeno provirivala u jedan drugi svijet. Hvala Žarku, prijatelju iz Splita, koji je bio sa mnom na terenu i pružao potporu u trenucima sumnje i obeshrabrenosti. Njegov entuzijazam je uvelike zaslužan da je ovaj rad završen. Zahvaljujem bračkom Anđelu koji nas je pozvao raditi na Braču, koji nas je čitavo vrijeme vodio i bodrio u krizama. Hvala i svim ostalim bićima koja su bila s nama za vrijeme tog i drugih geomantijskih radova, kao i u svim budućim. Obogatili ste moj život neponovljivim i neprocjenjivim iskustvima.

Hvala Vam! Prekrasni ste!

Jasna

17.03.2005.