Veličanstvenost Prirode vs. ruglo današnje civilizacije

Tko će pobijediti? Baš me zanima!
*****
Bijah neki dan kod frendice u Turopolju. I odlučile smo prošetati šumom blizu njene kuće. Htjela me odvesti na jedno posebno mjesto, koje vidite na priloženoj fotki.

Ova šuma je jedna od onih drevnih. Kada uđem u takvu šumu, osjetim kao da sam ušla u živi organizam. Sve je vrlo intenzivno, zgusnuto i titravo.
Uvijek me obuzme osjećaj veličanstvenosti, strahopoštovanja i zahvalnosti prema Zemlji koja nam je velikodušno pružila mogućnost da ovdje živimo i stičemo iskustva neophodna za naš osobni rast.
Kad hodam takvim šumama imam intenzivan osjećaj da se svuda oko nas nalaze živa bića koja me promatraju i žele komunicirati. Na takvim mjestima moji se osjećaji intenziviraju. Mogu ih gotovo napipati rukom i vidjeti.
Osjećaj boravka u takovoj šumi je nekako čudan. Ne vidiš, ali osjećaš tu jaku prisutnost života. Iako si možda fizički sam, ne možeš reći da si sam. Osjećaš oko sebe mnoštvo bića, vrlo znatiželjnih, komunikativnih i željnih razmjene informacija. U gradu je drugačije. Iako je mnoštvo prisutno, zaista si sam. U gradu su većinom svi zatvoreni u svoje aure, u svoje probleme, u svoje prošlosti ili budućnosti. Rijetki su, gotovo ih nema, koji žive ovdje i sada. Takova je energija grada. Zablokirana, zarobljena i povuče svako biće u takvo stanje.
U šumi je drugačije. U potpunosti je prisutan osjećaj sada i ovdje. I zato su u šumi energije tako zgusnute. I zato se ovdje može regenerirati i izbalansirati.
*****
Priča mi frendica, nekoliko kilometara dalje, gdje je prije živjela, i gdje smo voljeli šetati onim njenim poljima, livadama i šumama, sve je drugačije. U posljednjih dvije godine posjekli su velik dio šume, uništili su neke važne vitalne točke poput plexusa solarisa, životinjskog centra, mjesta predaka…….a sve sa ciljem da tamo izgrade Jarun u malom…dva mala umjetna jezera, restoran……spominju se i neke urbane vile……
Prije je imala prekrasan pogled na šumu, livadu i potok. Sve je vrvilo životom. Kad bismo hodale tom livadom morale smo paziti da ne naletimo na zmiju.
A sada toga više nema…izgradili kuće…..
Kaže, čak su i na mjestu predaka izgradili kuću. Hmmm… bit će im veselo! Garant!
*****
I tako hodamo šumom…osluškujemo…..osjećam kao da iza svakog stabla neko biće promatra…i čeka….što ćemo uraditi…
Osjeća se snažna prisutnost Nečega….
Kasnije sam shvatila da su to bića-čuvari šume. Frendica kaže da su divlje svinje čuvari. Moguće….ne znam…..
Došle smo do mjesta koje mi je željela pokazati.
Ovdje je fokus jednog prekrasnog Bića.
Zastale smo tamo…na tome proplanku sa dva panja…bližio se zalaz sunca…osjećala se smirenost, spokoj……
I utonule smo u meditaciju….
*****
Zanimljivo je to što nas je čitavim putem pratila susjedova mačka, ustrajno poput psa. Pokušavale smo ju vratiti kući. Međutim, nismo uspjele. Frendica kaže da to nije njeno uobičajeno ponašanje.
*****
Ušla sam u sebe, koncentrirala se na unutrašnje osjete i predamnom se pojavilo prekrasno Biće plave boje, duge bijele kose….
Ne! To nije starost u toj kosi. To Biće je mlado, a opet staro. Drevno….Čista je Ljubav, Smirenost i Mudrost…Moćno….. Ta bjelina odraz je Njegove čistoće.
Prije nego što smo krenule na ovu šetnju, frendica mi je pokazala sliku kako Ga je ona vidjela. Kaže da mu nikada nije vidjela lice. Uvijek ga je vidjela odozada. I to ju je mučilo…
Ja sam ga tada pitala zašto je to tako. I onda mi je pokazao lice. Pita me frendica kakve su mu oči. Ja pogledam u oči….nema oči! Samo beskrajne rupe, crnilo….dubina….Htio mi je pokazati time da u njemu prebiva sve, a opet ništa. Da je u njemu beskraj, beskonačnost….
Još mi je nešto pokazao kroz svoj izgled. Meni se pokazao kao jedna meni draga osoba. Frendici se pokazao drugačije. Time nam je pokazao da ga svatko vidi kako hoće, ali…lekcija uz to došla je za koji tren…..
I tada je usmjerio moju pažnju na središte svoga srca, gdje sam vidjela jedan izduženi romboid kristalne ledeno plave boje. Koji je blještao jakim sjajem.
I rekao je:

„Ovo je bitno! Ne moje lice!
Tu trebaš gledati svako biće. I čovjeka također.
Tu vidiš njegovu bit, a ne u glavi.
Glava je puna košmara, dvojbi, strahova.
Srce je iskonska bit svih ljudi, svih bića.
Potrudi se u svakom trenutku tako gledati. Potrudi se ne prosuđivati ljude za njihove postupke. Svakoga pokreće neka njegova osobna motivacija, neki njegov osobni strah. I moraju odživjeti to kako bi se vratili svome Izvoru.
Zato gledaj svakoga u njegovo Srce. Tamo ćeš vidjeti njegov osobni Kristal koji predstavlja njegovo Iskonsko Biće.
I svi ćete se vi vratiti svome Iskonskom Biću..netko prije, netko kasnije….
Ne postoje izgubljene duše koje lutaju nekim prostranstvima….ne postoji pakao…

Niti ne postoji vrijeme.
Sve to postoji samo u vašem umu. A to nije realnost.

Vidi mene….Pogledaj!
Ja sam star, a opet mlad!
Tako je i s vremenom….relativno.
U vašem vremenu jedan sat nekome prođe za tren, a nekome se čini da traje čitavu vječnost.
Zapamtite: vrijeme se lomi..savija…preklapa…..
I nemojte pokušavati to shvatiti umovima….to je nemoguće!
Vrijeme se polako gubi.
Ubrzo će nestati pojam linearnog vremena.
Usukat će se samo u sebe, urušiti….
I onda ćete svi doći na višu razinu Postojanja, na razinu Srca, u taj novi prostor....koji samo čeka da postanete spremni za prijelaz, jer on je već oformljen.
Kada se uruši vaša kolektivna svijest, kada se raspline sama u sebi, tada ćete moći osloboditi svoju Bit, svoje Srce, svoj osobni Kristal.
I tada ste postigli svrhu svog Postojanja na Zemlji. Tada ćete shvatiti da smo svi Jedno, da smo svi kapi u velikom moru čiste Svijesti, čiste Ljubavi.
I tada će zavladati Blagostanje i Ljubav.“

*****
Tamo u meditaciji dobila sam određene poklone, neke osobne, a neke za prenijeti dalje.
Rekao mi je da me dugo čeka….i da će mi u svijest utisnuti neke poruke koje ću kasnije osvijestiti. Neke od njih da stavim ovdje na web. Ovaj tekst je njegova poruka za vas, dragi moji, pisana kroz moje tijelo. Ja sam njegov glasnik.
I to je to.
*****
Pobijedit će Veličanstvenost prirode.
Sada sam sigurna u to.
Treba se samo prisjetiti većine drevnih gradova. Neke je potpuno prekrila džungla, neke je potopilo more, neke je vjetar smrvio u prah, dok su neki u potpunosti pokopani pod pustinjskim pijeskom……..Prevladala je Priroda, njena riječ je zadnja……..
I tako će se civilizacija morati prilagoditi Prirodi, a ne ona pokušavati prilagoditi Prirodu sebi. Jer što ju više želimo porobiti, to će Priroda postajati jača. I konačni rasplet će za čovječanstvo biti teži i strašniji.

Poruka ovog Bića ljudima je : “Ljudi, vratite se Prirodi! Živite civilizaciju, ali nemojte Prirodu pokoravati, već budite u skladu s Njome. Dozvolite Joj da vam bude Prijatelj.“
Biće mi je reklo da se zove Orsan.
Kasnije sam shvatila da je Anđeo, duhovno biće toga kraja.


Jasna, veljača 2008.