Priča o majci

Patuljak, ja sam
putevima šume, rijeke, gore
služim majku Zemlju svoju
Nema tome dugo
te od nje u tuzi
čuh priču njenu :

Djeca kažu: Tvoje rijeke ... za piti ... daj nam
Moja krv ... evo

Djeca kažu: Tvoje šume ... za ogrjev ... daj nam
Moja pluća ... evo

Djeca kažu: Tvoje planine ... za kuće ... daj nam
Moje kosti ... evo

Životinje, bilje tvoje ... daj nam trebaju nam !
Ruke , noge moje ... evo !

Ljudi kažu: Sad smo siti ...
To je važno

Sad smo okućeni
Milo mi je

Hrane, pića, dobrog života ... ne fali nam
To je dobro

Sad nam više ne trebaš!
Kako to može biti ?

Živa nisi, prirodom ćemo te odsad zvati
Ali ja ipak živa i jasna kao vi ću ostati

Ti si velika, bogata, možeš nam još puno dati
A kako bi majka mogla drugčija biti

Želje naše obilne su i ti si samo smetnja
Isti ćemo gorki pelin vaše želje piti

Mi smo vladari i poznavatelji prirodnih sila
Igračke i znanja majka mora svojoj djeci dati

Mi nismo djeca... Mi smo ljudi
Jest ... a ja sam vaša zaboravljena majka